Formiraj se, gradi se

Palpacija: “puškice” koje student uvek sa sobom nosi na ispit

Kada student na ispitu iz anatomije, zbog treme, ne može da se seti da li se m. biceps femoris nalazi sa unutrašnje ili spoljašnje strane natkolenice, pa zatim ispod klupe napipava tetive sopstvenog kolena da bi utvrdio gde se nalazi jedna, a gde dve tetive i na taj način pronašao tačan odgovor na pitanje sa testa, on zapravo (bio toga on svestan ili ne) vrši palpaciju.

Palpacija, od latinske reči palpatio (pipati, napipavati), predstavlja veštinu istraživanja i pregledanja nekog dela tela putem dodira, a osim za rešavanje škakljivih pitanja na ispitima iz anatomije, ona se uglavnom koristi u dijagnostičke i terapijske svrhe.

Evo jednog ogleda. Ukoliko vas boli vrat posle dugog dana sedenja na poslu (a iskreno se nadamo da to nije slučaj), napipajte koštane nastavke duž vrata sve do početka kose, potom mišićne izbočine bočno od njih, a zatm i mišiće od vrata do ramena i osmotrite koja struktura kad je palpirate najviše boli. Ta koja je najbolnija je najverovatnije uzrok vašeg bola. Ovaj jednostavan "trik" koriste i najveći svetski stručnjaci iz oblasti lečenja bola, pa se stoga može zaključiti da se informacije koje dobijamo dodirom ne mogu nadomestiti ili zameniti ni najskupljim i najnovijim tehnologijama. Ukoliko se nakon uspešne dijagnostike još malko zadržite na toj strukturi pažljivo je pritiskajući, moguće je da će se i intezitet vašeg bola smanjiti i tada smo već ušli čak i u terapiju.

Da bi palpacija bila uspešna, bezbedna i smislena, potrebno je da osoba koja je vrši ima teorijska i praktična znanja. Teorijska se odnose na znanja iz anatomije i fiziologije (jer da bi nešto dijagnostikovali ili lečili, pre svega moramo da znamo gde se ta struktura nalazi, kako ona izgleda i kako se ponaša) i iz patofiziologije (da razume i protumači one informacije koje je palpacijom dobila), dok se praktična odnose na samu tehniku palpiranja (kako uspeti napipati i osetiti ono što želimo da palpiramo).

Da se ne zadržavamo na teoriji, preći ćemo odmah na praksu, a anatomiju i fiziologiju ćemo mi objasniti, da se vi ne mučite. Uzmite palcem i kažiprstom leve šake mišić sa prednje strane desne nadlaktice. Taj mišić se zove m. biceps brachii i mogli bi slobodno reći da je on zvezda među mišićima. Pre nego što krenete u detaljniju palpaciju, ukucajte naziv mišića u vaš internet pretraživač (ili otvorite Palpatorni vodič kroz telo, još bolje!) i vidite kako on izgleda. Osmotrite u kom delu je on najširi a u kojim delovima se sužava. Ako ste našli neku lepu sliku, možete i uočiti da su njegovi krajevi bele boje, to su njegove tetive koje ga spajaju za kost. Probajte gledajući sliku da polako palpirate mišić da ono što vidite na slici, osetite i pod prstima. Da bi bolje osetili strukture pod prstima (možda zvuči čudno), smanjite pritisak prstiju, jer ćete na taj način dobiti više informacija iz njih. Kada ste dobro zapamtili sliku u vašim mislima, možete i da zatvorite oči, kako bi sav vaš fokus bio na dodiru i na taj način dodatno poboljšali vaše palpatorne sposobnosti. Osmotrite dok palpirate mišić, kako se osećaj pod prstima menja kada se ruka na kojoj se mišić palpira savija u laktu i kada je ruka u mirovanju.

Kada ste to sve uspeli, možemo samo da vam kažemo da ste uspeli da uspešno izvršite vašu prvu palpaciju, da vam na tome čestitamo i da kažemo da je vaša "palpatorna" karijera krenula uspešno. A ukoliko vam se svidelo to što ste postigli i ukoliko ne želite da se zaustavite na samo jednoj palpaciji, možemo da vam kažemo da imamo uputstva za još nekoliko palpacija u našoj knjizi Palpatorni vodič kroz telo (tačno 162 mišića, 206 kostiju, 33 ligamenta, 110 koštanih orijentira i još veliki broj tetiva, vena, arterija, burzi i nerava koji čekaju da ih palpirate).

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *