Bez po muke ide nam od ruke

Kako radi naš mozak

Kako radi naš mozak?

Mozak je kao neki oblak koji…oblak koji ima lokne svuda oko sebe, tako nekako. Kažu naše male kefalice. Moramo priznati sebi, prilično dobar opis. Kada bismo zavirili ispod tih lokni, šta bismo sve otkrili? Recimo, kada pravimo tortu, uglavnom ređamo nekoliko slojeva, na primer: kora, čokolada, vanila fil, voćni fil, šlag. Svi ti slojevi čine tortu, ali samo tako zajedno. Tako se i naš mozak sastoji od nekoliko slojeva koji svi rade zajedno kako bismo mi mogli da obavimo neke složene radnje.
Sigurno ste se nekad zapitali kako to mi stalno dišemo ili nam srce kuca, a mi uopšte ne razmišljamo o tome. Ipak neko razmišlja. Naš reptilski mozak. Stvarno se zove tako. Ako bih vam rekla da je to najstariji deo našeg mozga, da li možete da pronađete neku povezanost?
Da li smo srećni, tužni, zabrinuti…brinu naši roditelji svakako, ali i emotivni mozak. U njemu se nalazi nešto poput psa čuvara na ulaznim vratima mozga. On prepoznaje da li je nešto opasnost za nas ili nije, odnosno, da li treba da se borimo, pobegnemo ili da ostanemo u mestu. Taj pas nam nekad može napraviti I problem. Kao što se on plaši grmljavine, iako nema razloga, tako za neku situaciju može nama poslati signal da je opasna, a zapravo i nije.
I poslednji, najveći, sova koja mudro proučava i pamti sve, rešave probleme, donosi odluke.
Inače, mozak je veličine otprilike dve pesnice, kada ih stavimo jednu pored druge. I zamislite slučajnosti, baš kao te dve pesnice i mozak ima svoje dve polovine. Kad malo bolje razmislimo, izgleda da sve ima svog para, je l’da?

Mozak na pašu

Naš mozak je kao kontrolni toranj na aerodromu, stalno radi na dolaznim i odlaznim informacijama, treba i njemu malo odmora. Sigurno ste nekad rekli ,,evo mozak mi na paši”. Kako to izgleda u vašem slučaju?
Evo ja ću podeliti s vama nekoliko načina za odmaranje mozga. Možete ih praktikovati bilo gde, jer je u pitanju ni manje ni više nego disanje. Tako je, ta automatska radnja za koju je zadužen onaj reptil. Vrlo je jednostavno. Samo treba da usmerite pažnju na disanje.Mi uglavnom dišemo vrhovima pluća, plitko. A kada bismo disali duboko, punim plućima, dali bismo telu više energije.Bilo bi dobro, ali ne neophodno, zatvoriti oči, da bi nam um bio u sadašnjem trenutku.
Opustimo stomak. Udišemo polako i puštamo vazduh napolje. Jedan izdah završavamo, sledeći udah počinje. Normalno je da će na početku mozak lutati. Naš oblak će se naći u moru drugih oblaka koji se kreću, ali vremenom će nam biti lakše. Kako da naučimo decu da svesno dišu? Zamolite ih da sednu mirno I stave ruke na stomak. Tako će moći da prate i osete dizanje I spuštanje stomaka. U početku će se sigurno vrpoljiti, ali budite istrajni u mirnom I nežnom davanju instrukcija. Probajte sa sledećim primerima:

1. Medveđe disanje – Pretvaraj se da si medved. Spavaš zimski san. Kad medvedi dišu zimski san oni hiberniraju, odnosno dišu poooolaaakoooo. Duboko udahni kroz nos i izdahni. Oseti kako ti je u medveđoj jazbini ugodno i kako si siguran. Još jednom polako udahni kroz nos i izdahni.
2. Disanje uz svećicu – zamisli da držiš svećicu. Duboko udahni i lagano izdahni usmeravajući vazduh prema svećici. Želiš da se plamen sveće pomiče, ali ne želiš je ugasiti. Zato duboko udahni pa laganooo izdahni.
3. Gde osećaš disanje – sedi uspravno, malo protresi telo, a zatim budi miran. Duboko udahni i izdahni. Razmisli o tome gde osećaš vazduh u telu. U nosu, u stomaku? U malom levom prstu na nozi? U mislima prati vazduh dok prolazi kroz tvoje telo I izlazi iz tela. Udahni, izdahni. Gde osećaš vazduh?

Pored toga što su vežbe disanja dobre za opuštanje i odmaranje, možete ih koristiti za smirivanje naglih reakcija. Evo izjave jednog dečaka koja će vam sve objasniti: ,,Ponekad kad se svađam sa drugarima, samo odšetam i dišem neko vreme. Ne želim da se naljute na mene jer onda više nećemo biti drugari.”
Marija Radić, učiteljica

Povezani tekstovi

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *